razbij ogledalo i razbistri pogled svoj
propucaj osmijeh sreći nisi baš zadnji noj
razgrni oblake i kreni ne razmišljaj
raspori zemlju ovu ako ne želiš kraj
neki se čudni ljudi hrane našim snovima
njihove hladne oči rastu iza zavjesa
ne mogu da se snađem ne vidim gdje je put
i baš sam ljut i baš sam ljut
čujem glas sa trgova
ovo je lakrdija
prazan kovčeg povijesti
gdje li će nas odvesti
čujem glas sa ulica
ovo je anarhija
čisto stanje ludosti
gdje li će nas smjestiti
ne gubi nadu nikad isprazni đepove
raširi svoje ruke možda i polete
i samom sebi mahni plati sve dugove
ne razmišljaj i kreni u nove pobjede
neki se čudni ljudi hrane našim snovima
njihove hladne oči rastu iza zavjesa
ne mogu da se snađem ne vidim gdje je put
i baš sam ljut i baš sam ljut
čujem glas sa trgova
ovo je lakrdija
prazan kovčeg povijesti
gdje li će nas odvesti
čujem glas sa ulica
ovo je anarhija
čisto stanje ludosti
gdje li će nas smjestiti
Nema komentara:
Objavi komentar