polako pričam o prošlom danu
i sve se više raspadam
nisam na zemlji nisam u zraku
nigdje baš nigdje ne pripadam
jer ja sam stari ofucan tip
i nemam vremena
ni moje misli ne lete više
prema zvijezdama
ponekad kriknem u mraku sobe
ponekad sjetim se i nje
a ponekad naprosto
zaboravim sve
vučem se tiho kroz glib života
sa iskrom nade u zjenama
maske su pale riječi su prazne
ponor mi sviće u venama
jer ja sam stari ofucan tip
i nemam vremena
ni moje misli ne lete više
prema zvijezdama
ponekad kriknem u mraku sobe
ponekad sjetim se i nje
a ponekad naprosto
zaboravim sve
sa svakim dahom udahnem nebo
u svakom trenu sve manji sam
lijevo je desno desno je lijevo
kad krenem ne znam za povratak
jer ja sam stari ofucan tip
i nemam vremena
ni moje misli ne lete više
prema zvijezdama
ponekad kriknem u mraku sobe
ponekad sjetim se i nje
a ponekad naprosto
zaboravim sve
