o bože pa to je za popizdit
ja nemam pisaću mašinu
a tako lijepe i skladne stihove slažem
u glavi na klozet papiru
i pticama zastane dah
kad nebom mojih misli prolete
i dani lakše umiru
sve je drugačije
koje li ironije samo
ja nemam pisaću mašinu
a premještam u svome srcu
sve četiri strane svijeta
i vojnici gube hrabrost
pred minskim poljem mojih pjesama
i zvijezde više ne trepere
sve se odgađa
do daljnjega
bože pa to je frustrirajuće
ja nemam pisaću mašinu
a jednim pogledom rušim
utvrde ništavila
i zvijeri su pitome i tihe
u jazbinama mojih tajnih nadanja
i more k meni se penje
prepuno svjetlucanja
koje li besmislice samo
ja nemam pisaću mašinu
a mrvim u sitne atome
kamen mudrosti
i sve su stvari na svom mjestu
kad kišne kapi mojim licem protrče
i prazan svemir se sledi
ništa se ne pomakne
bez mene
Nema komentara:
Objavi komentar