LAJSO - Mlakonje (2010)

  

svakim danom sve je više 
luđačkih košulja
gradom šeću site horde 
kilavih mlakonja

preziru me pljuju muče 
za sve njih sam riba sitna
istine im šuplje zvuče 
osjećanja im nisu bitna

ljeti idu svi na more
krstare jahtama
žene su im van kontrole
puni su ordenja

ja ostajem sam u gradu
gledam kako sunce tone
ne odajem ničim nadu
u daljini zvona zvone

kad se vrate prepečeni
u stare oklope
osmijehom bi da sakriju
nastale procjepe

tad još više mrze mene
jer ja imam to što hoće
čisto srce savjest mirnu
i beskrajno more samoće

svakim danom sve je više
luđačkih košulja
svakim danom sve je više
luđačkih košulja

LAJSO - Ništa ti to ne vrijedi (2010)

  

ti bacaš kruh u kantu za smeće
mi rijetko kada jedemo meso
ko' radnik košulje ti mijenjaš kola
u ovoj koži nama je tijesno

ti svaku noć u hotelu bančiš
mi pijemo vodu usne nam suhe
u malom ti prstu sva mudrost svijeta
po praznoj sobi mi lovimo muhe

al' ništa ti sve to ništa ne vrijedi
tvoja crna kosa sve više sijedi
ruka ti drhti glas ti se ledi
ništa ti sve to ništa ne vrijedi

ti svake zime na skijanje žuriš
mi urlamo protiv života parole
u naručje svoje ljubavnice hrliš
nama kažeš kod kuće je bolje

ti imaš sve i novac i znanje
mi nismo nikad čitali knjige
u svakom društvu rado si viđen
uz viku djece mi sanjamo brige

al' ništa ti sve to ništa ne vrijedi
tvoja crna kosa sve više sijedi
ruka ti drhti glas ti se ledi
ništa ti sve to ništa ne vrijedi

LAJSO - Ne želim te (ne želim više) 1989

  

pokupi svoje prnje
smjesta napusti grad
ne može biti crnje
nego što je sad

ispij još ovo piće
a onda briši van
za duge prazne priče
ja sam nespreman

ne ne ne ne ne
ne želim te (ne želim više)
ne želim te vrata zatvori
ne želim te (ne želim više)
ne želim te

otputuj brzim vlakom
prema ništavilu
nestani s prvim mrakom
truni u sivilu

ne vrijedi ništa više
na sve je pao mrak
sve mi se crnje piše
to je božji znak

ne ne ne ne ne
ne želim te (ne želim više)
ne želim te vrata zatvori
ne želim te (ne želim više)
ne želim te

LAJSO - Prostački blues (1983)

  

od kada znam za sebe ja nikad nisam bio fin
od kada znam za sebe ja nikad nisam bio fin
mnogi su pitali starog pa zar to može bit' vaš sin

pljuvo sam svoje bližnje slao ih sve u onu stvar
pljuvo sam svoje bližnje slao ih sve u onu stvar
i moja majka bi rekla pa zar te sinko nije sram

dalje od svoga nosa ja nikad nisam otišo
dalje od svoga nosa ja nikad nisam otišo
a tako ludo sam htio da jednom budem bilo što

od kada znam za sebe uvijek sam furao svoj film
od kada znam za sebe uvijek sam furao svoj film
i sada jasno već vidim da sve je otišlo u dim

i zato živim svoj život kao da stvarno imam dva
i zato živim svoj život kao da stvarno imam dva
dovoljan samome sebi u dugim noćima bez sna