LAJSO - Ja i moja sjena (2010)

  

sjenu svoju ne mogu da zgazim
pokušavam dugo da ostanem budan
vrebam stalno svakog trena pazim
ne pomaže ništa trud je uzaludan 

nekad iza nekad ispred mene
mojim kratkim putem luta kojekuda
dopizdile već mi njene opomene
razbit ću joj glavu odgristi joj muda 

ponekad sa strane ona mene prati
govorim joj idi ne treba mi društvo
odem korak naprijed ne želi da shvati
baš si glupa sjeno tvrdoglava uštvo 

ostavi na miru moje besmislice
nisam ja od onih što čekaju sreću
zašto vječno gunđaš pokaži mi lice
kada jednom odem povesti te neću

LAJSO - Naša mala radodajka (2009)

  

ona ima strašno dupe
ona ima divne noge i vitak stas
ona ima grudi zrele žene
ona ima misli niske
ona ima po jednu pozu
za svakog od nas
ona može danju noću
ona može sve što hoću
ona može uvijek da se da
al' ne mogu ja

ona ima krasnu dušu
ona ima ruke koje vuku do dna
ona ima pokvarenu maštu
ona ima srce prazno
ona ima uvijek na sebi
bar jednog od nas
ona može i na cesti
ona može mene jesti
ona može uvijek iznova
al' ne mogu ja

ljudi viču ljudi prijete
već se digla na nju hajka
neka samo neko mrdne
ona nam je kako majka
ona nam je kao majka

naša mala radodajka

LAJSO - Svijeća za kraj (2013)

  

ovo je muka što ne napušta me
ostavlja pustoši trag
ovo je život koji nestao je
ko' snježna pahulja

na tankoj oštrici od jave do sna
kratak je fitilj za let
ni prvu iskru ni posljednji strah
nitko ne poznaje

naši su dani izbrojani
naši su snovi već odsanjani
naše su misli ispražnjene
naše su pjesme već otpjevane

ovo je cesta za napušten svijet
u njemu živimo svi
negdje daleko možda rađa se dan
al' neće svanuti

na tankoj oštrici od vrha do dna
kratak je fitilj za bijeg
ni prva iskra ni posljednji dah
ništa ne ostaje

naši su dani izbrojani
naši su snovi već odsanjani
naše su misli ispražnjene
naše su pjesme već otpjevane

pod čelom mrak
u srcu led
vrata od mraza
i okovan smijeh

mjesec je crn
smrvljen je grad
zubi samoće
i svijeća za kraj

LAJSO - Između čekića i nakovnja (2013)

  

kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane

ne govori ništa odavno već znam
ne govori ništa opet bit ću sam
sam u svojoj koži ko' u zatvoru
ne govori ništa nisam više tu

kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane

kao limun iscijeđen
prazan i odbačen
kao gorka sjećanja
između čekića i nakovnja

između čekića i nakovnja
ja sam tražio svoj put
između čekića i nakovnja
al' ništa više nije ostalo tu

između čekića i nakovnja 
ja sam gradio svoj svijet
između čekića i nakovnja
al' sada vidim da je nestalo sve

ne govori ništa nije potrebno
u glavi je mojoj uvijek oblačno
dok sijevaju munje iznad đakova
ne govori ništa ne govorim ni ja

kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane

kao limun iscijeđen
prazan i odbačen
kao gorka sjećanja
između čekića i nakovnja

između čekića i nakovnja
ja sam tražio svoj put
između čekića i nakovnja
al' ništa više nije ostalo tu

između čekića i nakovnja 
ja sam gradio svoj svijet
između čekića i nakovnja
al' sada vidim da je nestalo sve

LAJSO - Kula od karata (2010)

  

podstanar sam živim ludo
mrvice sa stola kupim
ne žalim se nije loše
kraj sa krajem uvijek skrpim

desi se da nekad nemam
dovoljno love za cigarete
trošim svoje zalihe zadnje
kruh od jučer i jetrene paštete

u mojoj sobi dvije-tri slike
prazan krevet stara fotelja
nema više ovdje mjesta
sve je puno mrtvačkog veselja

šuplje noći šuplji dani
svatko traži priliku neku
ostao sam sam po strani
svi smo isti samo u prosjeku

al' biće bolje biće bolje biće bolje kažem
biće bolje biće bolje a znam da lažem

nema pomoći i nema kajanja
sve se srušilo ko' kula od karata
kažem nikad neću pobjeći iz ovih okova
sve je pojela tuga i nevolja
nevolja

biće bolje biće bolje biće bolje kažem
biće bolje biće bolje a znam da lažem

nema pomoći i nema kajanja
sve se srušilo ko' kula od karata
kažem nikad neću pobjeći iz ovih okova
sve je pojela tuga i nevolja
nevolja

LAJSO - Zagrljaj (2009)

  

ja trebam tmurne dane dok vani sunce sja
u svakoj svojoj misli tamu ponora
ne želim da jutro svane ne trebam zvijezda sjaj
ja trebam samo nekog za zagrljaj

tvoje sam prazne oči volio ja
jer kroz njih fino padam do samog dna
nema ni mrve straha nema baš ničega
kad jednom stignem tamo bez razloga

samo tako mogu dalje
kroz maglu istine
samo tako mogu više
i kada ne mogu sve

vani još kiša pljušti kaplje mi u san
do tvoga srca vodi put isprekidan
nisu to sati sumnje depresija za kraj
ja trebam samo nekog za zagrljaj

samo tako mogu dalje
kroz maglu istine
samo tako mogu više
i kada ne mogu sve

LAJSO - Mlakonje (2010)

  

svakim danom sve je više 
luđačkih košulja
gradom šeću site horde 
kilavih mlakonja

preziru me pljuju muče 
za sve njih sam riba sitna
istine im šuplje zvuče 
osjećanja im nisu bitna

ljeti idu svi na more
krstare jahtama
žene su im van kontrole
puni su ordenja

ja ostajem sam u gradu
gledam kako sunce tone
ne odajem ničim nadu
u daljini zvona zvone

kad se vrate prepečeni
u stare oklope
osmijehom bi da sakriju
nastale procjepe

tad još više mrze mene
jer ja imam to što hoće
čisto srce savjest mirnu
i beskrajno more samoće

svakim danom sve je više
luđačkih košulja
svakim danom sve je više
luđačkih košulja

LAJSO - Ništa ti to ne vrijedi (2010)

  

ti bacaš kruh u kantu za smeće
mi rijetko kada jedemo meso
ko' radnik košulje ti mijenjaš kola
u ovoj koži nama je tijesno

ti svaku noć u hotelu bančiš
mi pijemo vodu usne nam suhe
u malom ti prstu sva mudrost svijeta
po praznoj sobi mi lovimo muhe

al' ništa ti sve to ništa ne vrijedi
tvoja crna kosa sve više sijedi
ruka ti drhti glas ti se ledi
ništa ti sve to ništa ne vrijedi

ti svake zime na skijanje žuriš
mi urlamo protiv života parole
u naručje svoje ljubavnice hrliš
nama kažeš kod kuće je bolje

ti imaš sve i novac i znanje
mi nismo nikad čitali knjige
u svakom društvu rado si viđen
uz viku djece mi sanjamo brige

al' ništa ti sve to ništa ne vrijedi
tvoja crna kosa sve više sijedi
ruka ti drhti glas ti se ledi
ništa ti sve to ništa ne vrijedi

LAJSO - Ne želim te (ne želim više) 1989

  

pokupi svoje prnje
smjesta napusti grad
ne može biti crnje
nego što je sad

ispij još ovo piće
a onda briši van
za duge prazne priče
ja sam nespreman

ne ne ne ne ne
ne želim te (ne želim više)
ne želim te vrata zatvori
ne želim te (ne želim više)
ne želim te

otputuj brzim vlakom
prema ništavilu
nestani s prvim mrakom
truni u sivilu

ne vrijedi ništa više
na sve je pao mrak
sve mi se crnje piše
to je božji znak

ne ne ne ne ne
ne želim te (ne želim više)
ne želim te vrata zatvori
ne želim te (ne želim više)
ne želim te

LAJSO - Prostački blues (1983)

  

od kada znam za sebe ja nikad nisam bio fin
od kada znam za sebe ja nikad nisam bio fin
mnogi su pitali starog pa zar to može bit' vaš sin

pljuvo sam svoje bližnje slao ih sve u onu stvar
pljuvo sam svoje bližnje slao ih sve u onu stvar
i moja majka bi rekla pa zar te sinko nije sram

dalje od svoga nosa ja nikad nisam otišo
dalje od svoga nosa ja nikad nisam otišo
a tako ludo sam htio da jednom budem bilo što

od kada znam za sebe uvijek sam furao svoj film
od kada znam za sebe uvijek sam furao svoj film
i sada jasno već vidim da sve je otišlo u dim

i zato živim svoj život kao da stvarno imam dva
i zato živim svoj život kao da stvarno imam dva
dovoljan samome sebi u dugim noćima bez sna