kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane
ne govori ništa odavno već znam
ne govori ništa opet bit ću sam
sam u svojoj koži ko' u zatvoru
ne govori ništa nisam više tu
kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane
kao limun iscijeđen
prazan i odbačen
kao gorka sjećanja
između čekića i nakovnja
između čekića i nakovnja
ja sam tražio svoj put
između čekića i nakovnja
al' ništa više nije ostalo tu
između čekića i nakovnja
ja sam gradio svoj svijet
između čekića i nakovnja
al' sada vidim da je nestalo sve
ne govori ništa nije potrebno
u glavi je mojoj uvijek oblačno
dok sijevaju munje iznad đakova
ne govori ništa ne govorim ni ja
kao kišna glista sam
zgažen i umoran
kao zrno prašine
kao oblak koji nestane
kao limun iscijeđen
prazan i odbačen
kao gorka sjećanja
između čekića i nakovnja
između čekića i nakovnja
ja sam tražio svoj put
između čekića i nakovnja
al' ništa više nije ostalo tu
između čekića i nakovnja
ja sam gradio svoj svijet
između čekića i nakovnja
al' sada vidim da je nestalo sve
Nema komentara:
Objavi komentar