LAJSO - Ove noći plovim sam (2013)

 

jedan iz naroda
jedan sa dna
gomila nestaje pred mojim očima

jedan sa ceste
jedan iz sna
veliki teret za malog čovjeka

u praznoj sobi sada raste zaborav
sva su jutra iza nas
zrak je prepun nekog divnog nesklada
koji ubija

ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
nikog više ne čujem
sebi vjerujem
sebi vjerujem

jedan bez lica
bez imena
gradovi ruše se u tuđa sjećanja

sunce od leda
iščezli most
pseto u meni glođe svoju kost

u praznoj sobi više nema prostora
sva su svjetla iza nas
što da rade ova dva-tri anđela
sa svojim krilima

ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
nikog više ne čujem
sebi vjerujem

ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
ništa više ne čujem
sebi vjerujem
sebi vjerujem

LAJSO - Živim zakopan (2013)

 

na jedno uho mi uđe
na drugo uho mi izađe
nikada pažljivo ne slušam
što kažu proroci što kažu vračare

u moru prljavih priča
ja sam neplivač ja potonem
nikada pažljivo ne gledam
odakle dolaze sve te spodobe
svi ti mutanti što govore

i riječi lete od usta do uha
svaka traži svoj put
u praznoj glavi ničega nema
sve je uzalud

i riječi padaju po prljavom podu
tko će počistit' to
svatko svoju istinu ima
dotaknuli smo dno

na jedno uho mi uđe
na drugo uho mi izađe
nikad se baš ne osvrćem
što kažu ministri što kažu glavonje

u ovom jebenom svijetu
jedino jutra još dolaze
nikada neću shvatiti 
u čemu kvaka je zašto svi govore 
i kada za to nema potrebe

i riječi lete od usta do uha
svaka traži svoj put
u praznoj glavi ničega nema
sve je uzalud

i riječi padaju po prljavom podu
tko će počistit' to
svatko svoju istinu ima
dotaknuli smo dno

gdje je nestao osmijeh
gdje je nestao san
gdje je nestala tuđa sreća
živim zakopan

LAJSO - Moj otac (2016)

 

moj je otac odležo svoje
i sada je siv
vječno nešto čeprka po kući
sve manje je živ

poslije rata je došao ovdje
gdje pšenica zri
vojnički kufer noseć' u ruci
to su vidjeli svi

kopo je blato na staroj ciglani
i gutao dim
prošlo je vrijeme tekli su dani 
i padali s njim

puno je cesta prohodao stari
dvaput obišo svijet
krčio šume sišo u rudnik
bio vojnik za pet

često u sumrak kad zaiskre zvijezde
sjedne negdje u kut
puši cigaru i pogledom luta
pomalo je ljut

još ga u stopu sjećanja prate
još ga proganja strah
svugdje je bio al' nema baš ništa
sve je pepeo prah