jedan iz naroda
jedan sa dna
gomila nestaje pred mojim očima
jedan sa ceste
jedan iz sna
veliki teret za malog čovjeka
u praznoj sobi sada raste zaborav
sva su jutra iza nas
zrak je prepun nekog divnog nesklada
koji ubija
ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
nikog više ne čujem
sebi vjerujem
sebi vjerujem
jedan bez lica
bez imena
gradovi ruše se u tuđa sjećanja
sunce od leda
iščezli most
pseto u meni glođe svoju kost
u praznoj sobi više nema prostora
sva su svjetla iza nas
što da rade ova dva-tri anđela
sa svojim krilima
ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
nikog više ne čujem
sebi vjerujem
ove noći plovim sam
sjedim pušim razmišljam
ništa više ne čujem
sebi vjerujem
sebi vjerujem
Nema komentara:
Objavi komentar