odoh i ja u radničku klasu
zbogom svima koji su bez krova
nemir duše drhti mi u glasu
zasuko sam rukave do laktova
neću više pred birtijom lapit
već je vrijeme da se snovi zgusnu
zadnje ćemo ideale zapit
nek' na dlanu svi žuljevi prsnu
diću frku nema više cajta
kroz mene krdo hormona juri
malo sreće veza mi je kratka
i ja ću biti čovjek što žuri
neka ide sve u mater krasnu
podivljo sam čemu nadu kriti
širim ruke hitam svome spasu
i od mene može nešto biti
Nema komentara:
Objavi komentar