kada dobro klopam
muhe mi u glavi zuje
pomiješam sve strane svijeta
naslađujem stare sumnje
kada dobro klopam
praznina je tako nježna
lijeno se na krevet spuštam
napušta me ravnoteža
kada dobro klopam
ne brine me stanje duha
ja sam samo mali crvić
koji živi zbog trbuha
Nema komentara:
Objavi komentar