svoju tugu nosim sam
sumoran je ovaj dan
miris kiše težak je
ulazi kroz prozore
mokru cestu guta noć
nitko više neće doć
na ekranu nižu se
samo slike nesreće
a u glavi roje se
sitne muhe dosade
jedan čovjek meni stran
u samoću zazidan
zlatni kavez prazan je
čitam stare novine
jedan čovjek kojeg znam
već je pokopan
vjetar lišće rasipa
u dubine svemira
kapi kiše zovu me
ulaze kroz sjećanje
a u glavi roje se
sitne muhe dosade
jedan čovjek meni stran
u samoću zazidan
zlatni kavez prazan je
čitam stare novine
jedan čovjek kojeg znam
već je pokopan
Nema komentara:
Objavi komentar